Zagreb, 31. ožujka 2008.
Udruga za zaštitu okoliša – Resnik (UZOR) i aktivisti Zelene akcije, te mještani Resnika, Ivanje Reke, Petruševca, Žitnjaka, Resničkog Gaja, Trnave, Vukomerca i ostalih naselja istočnog dijela Zagreba danas su ispred Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Resniku održali bučan, ali miran prosvjed - “Bal pod maskama” - protiv izgradnje spalionice otpada u Resniku. Ovim su prosvjedom iskazali nezadovoljstvo projektom planirane zagrebačke spalionice otpada, te rekli glasno „NE" svima koji im negiraju pravo na zdrav život i okoliš.
Organizatori akcije prvenstveno upozoravaju da Zagreb uopće ne ulaže u sustav odvojenog prikupljanja otpada, jer se odlučio za najgori mogući način zbrinjavanja otpada – njegovo spaljivanje. Prema dostupnim podacima, u Zagrebu se odvojeno prikuplja i reciklira samo oko 2-4% otpada. Otkako je 2001. godine pokrenuta saga o spalionici – grad Zagreb je prestao ulagati u unapređenje sustava gospodarenja otpadom. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, danas je sustavom odvojenog prikupljanja komunalnog otpada obuhvaćen samo otpad od napitaka, pri čemu se odvojeno prikupi preko 95% PET, aluminijske i staklene ambalaže, i to najviše zahvaljujući trudu siromašnijih građana. Istovremeno, Ministarstvo navodi da je takvo odvojeno prikupljanje u samo dvije godine otvorilo 3000 novih radnih mjesta. Udruga UZOR naglašava da bi pozitivni efekti bili puno veći kada bi se uveo sustav odvojenog prikupljanja otpada iz kućanstava od vrata do vrata:
„Protivimo se izgradnji spalionice i tražimo primjenu mjera za gospodarenje otpadom koje je Republika Hrvatska usvojila i propisala Strategijom (NN 130/05)i Planom gospodarenja otpadom u RH(NN 85/07) koji uvažavaju strogi hijerarhijski slijed mjera zbrinjavanja otpadom koje nalaže Europska Unija: prevencija nastajanja otpada, ponovna uporaba, materijalna oporaba (recikliranje i kompostiranje) i tek na kraju energetska oporaba prije konačnog odlaganja ostatnog otpada. Uvođenjem adekvatnog sustavaodvojenog prikupljanja otpada iz kućanstava i njegovog recikliranja, nestala bi potreba za izgradnjom spalionice, a građani grada Zagreba bi uštedjeli preko 1,5 milijardi kuna za izgradnju spalionice idodatnih 150 milijuna kuna godišnje koliko bi iznosili operativnit roškovi poslovanja spalionice. Jer nemojmo zaboraviti, sve ćemo to mi, građani Zagreba, platiti i ne pristajemo da nas se za tako visoku cijenu još i truje! Uspostavljanje sustava odvojenog prikupljanja otpada iz kućanstava je višestruko jeftinije. Spalionica je uvjerljivo, i to - zdravstveno, ekološki i ekonomski - najgori način zbrinjavanja otpada. Zašto ga je grad Zagreb onda odabrao?”, rekla je mr. sc. Andrea Grgić - Halić, aktivistica udruge UZOR.
“Mi hranimo Zagreb! Neshvatljivo je da grad Zagreb planira izgradnju spalionice na području na kojem se godišnje proizvodi preko 70 tisuća tona voća i povrća, koje konzumiraju građani grada Zagreba. Radom spalionice bi voće i povrće bilo kontaminirano štetnim tvarima: dioksinima, furanima i teškim metalima (živa, talij, kadmij, arsen i dr.) sadržanim u četiri milijarde kubičnih metara ispušnih plinova spalionice koji će se, nošeni vjetrom, širiti u krugu 10 kilometara i time zagađivati tlo i vodu. Svi su vidjeli šta to znači na najnovijem primjeru sira mozzarelle iz Italije koja sadrži dioksine. Zar nikoga ne brine što se na ovom području nalazi čak 5 vodocrpilišta za opskrbu grada Zagreba pitkom vodom – Petruševec, Črnkovec, Ivanja Reka, Mala Mlaka i Črna Mlaka, a samo iz vodocrpilišta Petruševec se vodom opskrbljuje trećina Zagreba.”, rekao je na skupu gospodin Stjepan Horvat, predsjednik Udruge povrćara Grada Zagreba.
„U slučaju nesreće u planiranoj spalionici, zona hitne evakuacije svih stanovnika tzv. crvena zona je utvrđena u krugu od četiri kilometra oko spalionice. Grad vodi kampanju kojom javnost želi uvjeriti kako je spalionica jedini mogući i potpuno prihvatljiv način zbrinjavanja otpada. To nije istina, alternativna rješenja su bolja i višestruko jeftinija. Spalionice u Beču se koriste kao primjeri koji bi nas trebali uvjeriti u apsolutnu sigurnost i neškodljivost spalionica. Međutim, činjenice to pobijaju: spalionica u Beču je izgorjela do temelja 1987. godine. Nakon toga su izgradili novu u kojoj je opet izbio požar 2002. godine. U Republici Hrvatskoj također, nažalost, imamo primjer požara u spalionici PUTO. Pri takvim nesrećama dolazi do nekontroliranog izgaranja smeća i dodatnog ekstremnog zagađenja zraka, tla i vode. Ugroženost zdravlja i života ljudi je prevelika cijena ovog projekta i mi to ne smijemo dozvoliti!”, izjavila je Ivana Jurić, podpredsjednica udruge UZOR, i dodala: “Tražimo od nadležnih tijela da odustanu od ovog lošeg projekta, te da nam omoguće sustavno gospodarenje otpadom koje bi uključivalo prevenciju, ponovnu upotrebu, odvojeno prikupljanje i na kraju biološku stabilizaciju otpada prije odlaganja. Spalionice otpada su najveći proizvođači dioksina koji će ugrožavati živote stanovnika koji na ovom prostoru žive od 13. stoljeća!”
Udruga UZOR naglašava da je ovakvo ponašanje Grada prema vlastitim građanima nedopustivo!
Na web stranici udruge UZOR: www.protivspalionice.org pokrenuto je potpisivanje
on-line peticije protiv projekta izgradnje spalionice.
Ivana Jurić: 098 574 431
mr. sc. Andrea Halić Grgić: 095 8045 336
Stjepan Horvat: 098 416 277
e-mail: zg.uzor@gmail.com